Približivši se Bedru, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenu sa Ebu Bekrom, Allah bio sa njim zadovoljen, u izviđanje. Tokom izviđanja naišli su na jednog starca kojeg su pitali je li šta čuo o dvije vojske. On im reče: ''Čuo sam da je Muhammed izašao iz Medine tada i tada, pa ako je istinu rekao onaj što me je obavijestio, onda znači da su sada na tom i tom mjestu“ – a muslimani su se upravo i nalazili na tom mjestu –''A obaviješten sam da su Mekelije izašli tada i tada, pa ako je tačno to što sam čuo, onda se sada nalaze na tom i tom mjestu.“ Spomenuo je mjesto na kome su se mušrici i nalazili. Starac ih je, zatim, upitao: ''Odakle ste vas dvojica?“ ''Mi smo od vode“, odgovori Poslanik, zatim se on i Ebu Bekr okrenuše i požuriše nazad. Starac je ostao zbunjen: ''Šta znači od vode? Je li od vode Iraka?“ Ali Poslanik i Ebu Bekr već su bili dovoljno daleko da bi ga čuli. (Muhtesaru Siretu Ibn Hišam, Harun, str. 126)

Broj mušričke vojske

Navečer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao skupinu boraca u izviđanje i oni su zarobili jednog mušričkog vodonošu i doveli ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom momentu klanjao, počeli su ga sami ispitivati o Ebu Sufjanu. Mladić im je rekao: ''Ne znam ništa o Ebu Sufjanu. Ali eto kurejšijske vojske koju predvode Ebu Džehl, Umejje b. Halef, Utbe i Šejbe.“ Ne vjerujući mu, ashabi su ga počeli udarati pa im mladić reče: ''Priznajem, ja sam bio sa Ebu Sufjanom...“ Međutim, kad bi ga ostavili na miru, ponovo bi im govorio: ''Ne znam ništa o Ebu Sufjanu. Ali evo kurejšijske vojske...“ Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, prekorio je ashabe: ''Kad vam kaže istinu, vi ga udarate, a kad vam slaže, ostavite ga na miru!“ Zatim je upitao mladića: ''Koliko deva dnevno kolju?“ Mladić je odgovorio: ''Svaki dan devet ili deset.“ Vjerovjesnik zaključi: ''Ima ih od 900 do 1000. Svaka deva je za oko stotinu ljudi.“ Nakon toga upitao je mladića: ''Ko su njihove vojskovođe?“ Mladić je počeo nabrajati: ''Utbe, Šejbe, Ebu Džehl, Ebul-Buhturi, Hakim b. Hizam, Umejje b. Halef...“ i kada je pobrojao sve kurejšijske prvake, Vjerovjesnik se okrenu ashabima i reče: ''To vam je Mekka poslala svoje najbolje sinove!“ A zatim je, pokazujući na tlo, počeo govoriti: ''Ovdje će sutra poginuti taj i taj, a ovdje će poginuti taj i taj.“ Izgovarao je imena mušričkih vojskovođa i kako je rekao tako je i bilo. (Sahihu Muslim, br. 1779) Mušrici su, dakle, uspjeli sakupiti hiljadu boraca, od toga dvjesto konjanika. Uz njih su išle i pjevačice koje su udarale u def i pjevale pogrdne pjesme o muslimanima. (El-Bidaje ven-Nihaje, Ibn Kesir, 3/26)

Zauzimanje položaja

Stigavši na Bedr, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulogorio se kod prvog bunara pa mu je prišao El-Hubab b. El-Munzir, radijallahu anhu, i pitao: ''Allahov Poslniče, je li ovo mjesto koje ti je odredio Allah i mi nemamo izbora ni da se pomaknemo naprijed niti nazad, ili je to stvar mišljenja, rata i varki? Vjerovjesnik mu je odgovorio: ''To je stvar mišljenja, rata i varke.“ Hubab je nakon toga rekao: ''Allahov Poslaniče, ovo nije dobro mjesto za ostajanje. Povedi ljude do Kurejšijama najbližeg bunara, iskopajmo oko jednog bunara kanal, a ostale bunare zatrpajmo, tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.“ Vjerovjesnik je uradio kako mu je Hubab savjetovao. (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 128) Međutim, ipak je dozvolio mušricima koji su dolazili na kanal da se napiju vode i slobodno vrate. (Sira-Nebevije, Nedevi, str. 218) Sa'd b. Mu'az, radijallahu anhu, predložio je da se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravi komandno mjesto, šator, odakle će imati pregled zbivanja na bojnom polju. Uz komandno mjesto pripremljene su jahalice kako bi se, ako situacija ne bude povoljna za muslimane, moglo izvesti brzo izvlačenje Poslanika, a oko komandnog mjesta postavljena je straža kojom je komandovao S'ad b. Mu'az lično. (Muhtesar Siret-Ibn Hišam, str. 128.)

Dova i kiša

Noć uoči bitke, dok su ashabi spavali, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu za pomoć i pobjedu. Ali b. Ebi Talib, radijallahu anhu, kaže: ''Noć uoči Bedra padala je sitna kiša pa smo se sakrili od nje pod krošnje drveća, a Poslanik je molio svoga Gospodara: 'Allahu moj, ako izgine ova skupina, niko Te više neće obožavati!'Dovio je cijelu noć, a onda je predvodio ashabe na sabah-namazu, zatim ih ohrabrivao na borbu.“ (Sahihus-Sire, str.233) Prisjećajući se Bedra, Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: ''Vjerovjesnik se okrenuo prema kibli, podigao ruke i dugo molio svoga Gospodara: 'Allahu moj, ispuni ono što si mi obećao, daj mi ono što si mi obećao! Ako bude uništena ova grupa sljedbenika islama, na Zemlji neće ostati niko ko Tebe obožava!'Dugo je ostao tako okrenut kibli, ispruženih ruku, doveći svome Gospodaru dok mu nije spao ogrtač sa ramena.'' (Sahihu Muslim, br. 1763)

Read more: Bitka na Bedru